Bili smo na probi nove predstave "Sakrij se negdje daleko. Do smrti." i razgovarali s Marijom Šegvić, evo što nam je otkrila

Bili smo na probi nove predstave "Sakrij se negdje daleko. Do smrti." i razgovarali s Marijom Šegvić, evo što nam je otkrila

Marija Šegvić

Arterarij je umjetnička organizacija osnovana 2015. godine s ciljem otvaranja umjetničkog prostora i razbijanja granica. Od 2015. Arterarij je napravio 3 predstave koje se bave upravo tom tematikom. Nakon predstava „pogledaj me“, „čekanja“ i „posljedice“ Arterarij se u novoj predstavi ‘Sakrij se negdje daleko. Do smrti." bavi tematikom govora mržnje u virtualnom svijetu. Bili smo na probi predstave "Sakrij se negdje daleko. Do smrti." koja je autorski projekt Christiana Jean-Michel Jalžečića i Doroteje Šušak, a u kojoj glume Marija Šegvić i Paško Vukasović. Nakon probe razgovarali smo s Marijom, evo što nam je kazala

Ovo nije prva predstava iz Arterarijeve radionice u kojoj si igrala. Ovaj put radi se o autorskom projektu studenata Christiana Jean-Michel Jalžečića i Doroteje Šušak, a bave se vrlo aktualnom temom, govorom mržnje u virtualnom svijetu. Sama si kazala kako si informatički neobrazovana, kakva su bila tvoje očekivanja od predstave?

Da, točno je, informatički sam neobrazovana što baš i nije za pohvalu, pogotovo ne u vremenu u kojem živimo, za koje možemo reći počiva na informatici. U tom je svijetu moje snalaženje nespretno, ali često i duhovito. Dobar sam materijal za smijeh mojih prijatelja što me ipak malo utješi. Uglavnom, upravo zbog tog mog nedostatka jako sam se veselila radu, mogućnosti da uronim u neki meni novi, daleki ali i fascinantni materijal. Nisam ni slutila da se u tom virtualnom prostoru odvija toliko kompleksan I aktivan život. Da je to prostor koji posjeduje svoja pravila, svoja vrednovanja, koji stvara svoje mitove, svoje veličine, svoja priznanja ili pak s druge strane odbijanja, nepravde, razaranja i koji posjeduje toliku važnost da se preljeva i na ovu našu, meni poznatu stvarnost. Kada sam postala svjesna te moći virtualnog osjetila sam i veličinu odgovornosti njegova postavljanja u materijalnu, u ovom slučaju kazališnu realnost. Postao je veliki izazov stvoriti taj novi prostor i vrijeme i život u njemu.

Sakrij se negdje daleko. Do smrti., Arterarij, Marija Šegvić, intervju, glumica, eclectic.hr

Foto: Sanjin Kaštelan

Ti i Paško Vukasović proveli ste svojevrsno istraživanje, naime, otvorili ste Facebook profile s lažnim imenima preko kojih ste iščitavali komentare na raznim tekstovima. Nakon nekoliko mjeseci čitanja komentara, kakvi su tvoji dojmovi, da li je situacija bolja ili lošija nego što si očekivala?

Situacija je za mene potpuno zastrašujuća. Toliku količinu otvorenog bijesa, mržnje, osuđivanja i  omalovažavanja nisam mogla ni zamisliti.

Predstava se bavi govorom mržnje na internetu, jesi li i sama imala takvih iskustava, odnosno zločestih ili uvredljivih komentara, ako da, kako si se protiv toga borila?

Korištenje interneta za mene je uvijek bilo povezano s najosnovnijim, najbazičnijim mogućnostima kao googlanje informacija, korištenje Wikipedije, usputno zavirivanje na društvene mreže na kojima sam većinom povezana s ljudima koje i privatno poznajem tako da nisam imala priliku doživjeti bilo kakvo iskustvo govora mržnje u virtualnom svijetu.

U bespuću agresivnih i nasilnih komentara sve češće možemo vidjeti i pozitivne i ohrabrujuće komentare, osim toga, postoji anegdota s proba na kojoj vam se pojavila policija. Naime, netko vas je prijavio zbog buke i nasilja. Smatraš li da ljudi postaju sve osjetljivi na nasilje i da sve češće na njega reagiraju, bez obzira na to događa li se ono u virtualnom ili stvarnom svijetu?

Mislim da je nasilje kao takvo, bilo ono u virtualnom ili stvarnom svijetu, tema o kojoj se sve više otvoreno i javno progovara, što je jako važno. Upravo tako podiže se empatija društva. Ljudi postaju svjesni prisustva nasilja i katastrofalnih posljedica koje ono nosi. Znanjem, sviješću da se takve stvari ne događaju negdje tamo daleko, nego ovdje i sada i da je to gorući problem našeg, ne samo globalnog nego i mikro okruženja, osvještava ljude kako je djelovanje na suzbijanje istog stvar koja se tiče svakog pojedinca.

Sakrij se negdje daleko. Do smrti., Arterarij, Marija Šegvić, intervju, glumica, eclectic.hr

Foto: Sanjin Kaštelan

Razni oblici zlostavljanja, agresije i nasilja postoje ne samo u virtualnom svijetu, nego i u onom stvarnom u kojem provodimo svaki trenutak svojeg života. No, moj je dojam da je zlostavljane u virtualnom svijetu mnogo glasnije. Misliš li da su upravo razni nickname-ovi i lažni profili svojevrsni „mikrofon“ zlostavljačima koji su tako glasni samo kada se iza nečeg skrivaju, ili je situacija ipak strašnija, odnosno, misliš li da su zlostavljači koji se kriju iza raznih profila jednako glasni i nasilni i u stvarnom svijetu?

Striven identitet, indirekta komunikacija, brzo umrežavanje ljudi koji se grupiraju oko svojih istomišljenika, jednostavna podrška koja se događa jednim klikom na “like” sigurno su odrednice koje olakšavaju raširenost govora mržnje u virtualnom svijetu. Pretpostavljam stoga da ipak u nešto manjoj mjeri dolazi do prelijevanja nasilja u stvarni svijet, iako ne možemo biti sigurni u to. Međutim, zastrašujuća je činjenica da u ljudima uopće čuči tolika količina mržnje i bijesa i jednako je poražavajuće da se ta agresija ispoljava, bilo u stvarnom, bilo u virtualnom prostoru. Nasilje je nasilje. I žrtve su žrtve.

Vezano za „istraživanje“ koje ste ti i Paško Vukasović napravili. Misliš li da ćemo u skorije vrijeme uživati u ljepšem virtualnom svijetu, s manje nasilnih i negativnih, a više pozitivnih i ohrabrujućih komentara, ili je to previše optimistično za očekivati?

Na ovo pitanje odgovorila bih dijelom monologa iz predstave

…bojim se. Bojim se kao pojedinac, bojim se kao roditelj, bojim se kao roditelj roditelja, bojim se za svoje roditelje…

Arterarij je do sada hrabro progovarao o aktualnim i propitkivao osjetljive teme. Smatraš li da bi se kazališne predstave općenito trebale fokusirati na takve teme?

Rad Arterarija pratim od samog početka djelovanja i izuzetno sam ponosna što sam imala tu sreću biti jednim malim dijelom te priče. Djelovanje Arterarija smatram umjetnički i društveno izuzetno važnim. Kontinuirano promatranje svijeta u kojem živimo, crpljenje ideja iz vremena u kojem jesmo, propitivanje kroz prizmu kazališnog mehanizma predstave, to su neki od postupaka prema kojima djeluje Arterarij. I sve to uz ogromnu količinu entuzijazma, posvećenosti i ljubavi. Za mene je to kazalište!

Sakrij se negdje daleko. Do smrti., Arterarij, Marija Šegvić, intervju, glumica, eclectic.hr

Marija Šegvić

Što gledatelji mogu očekivati od predstave “Sakrij se negdje daleko.Do smrti.”?

Mislim da je zanimljivost ove predstave pokušaj da tehnološke zadatosti cyber svijeta prevedemo u dramske situacije, da veliki broj mrežnih korisnika saberemo u svega dvoje glumaca na sceni, da ogroman broj slučajeva uklopimo u jednu cjelinu. U svemu tome nadam se da smo uspjeli prevesti i zadržati i barem mali dio onog beskrajnog prostranstva koji predstavlja internet. Pozivam svih da pogledaju predstavu i sami procjene što s današnjim saznanjima o virtualnom svijetu možemo očekivati u budućnosti.